ponedjeljak, 20. kolovoza 2012.

PI - π

Vjerojatno najpoznatiji broj u povijesti čovječanstva je PI. Poznat je još od antičkih vremena i svojim je svojstvima često bio uzrokom različitih interpretacija - čak su mu se pridavala i magična svojstva.

Broj PI se uobičajeno piše kao 3.14, no u stvarnosti on ima beskonačan broj decimalnih mjesta. Broj PI nazivamo transcendentnim. Osim broja PI i broj e je transcendentan (e=2,71828…). Najjednostavnije je za broj PI reći da je to broj koji nam daje omjer opsega kružnice i njezinog promjera.

Tijekom povijesti je bilo mnogo pokušaja da se broj PI proračuna na što više decimala - a evo i broja PI proračunatog na 30-ak decimala: 3.14159265358979323846264338327. Kao što je i vidljivo, u slijedu decimala broja PI ne uočava se nikakva pravilnost - barem do sada nije zabilježena. Čini se kako se brojevi nižu bez ikakvog reda i ustroja.

Godine 1991.. braća Čudnovsky su u New Yorku uz upotrebu svojeg računala M-ZERO izračunali broj PI na dvije milijarde dvjesto šezdeset milijuna tristo dvadeset jednu tisuću tristo šezdeset tri - ili numerički prikazano: 2 260 321 363. Braća su zaustavila daljnje računanje decimala tog ljeta.

Kroz povijest je broj PI imao različita imena - i svi su oni bili u nekom simboličkom, apstraktnom obliku. To je i logično ako uzmemo u obzir da se broj PI ne može prikazati kao "normalan" broj.

Već spomenutu transcendentnost broja PI je prvi dokazao njemački matematičar, Ferdinand Lindemann. Bilo je to godine 1882. Inače, za neki broj kažemo da je transcendentan ako ne može biti izražen kao konačan red ili kao rezultat numeričkih ili algebarskih operacija. 

U ljudsku je povijest PI ušao u starom Egiptu. Najraniji zapisi broja PI su pronađeni na svicima papirusa koji su nastali oko 1650. godine prije nove ere. Taj se svitak pripisuje čovjeku imenom Ahmes. Sam se svitak sastoji od mnogo matematičkih problema, a između ostalog se daje i grubi opis omjera kružnice i promjera u vidu broja PI.

Negdje oko 200. godine prije nove ere, Arhimed je našao da je vrijednost PI dana s oko 3.14. Naravno, kako Grci nisu poznavali decimale, Arhimed je svoj rezultat za PI prikazao u obliku razlomka.

Od tog vremena, pa sve do 17-og stoljeća, o broju PI se nije mnogo pisalo. U to se vrijeme PI zvao i Ludolfov broj - po njemačkom matematičaru imenom Ludolph van Ceulen . Današnji poznati simbol (na slici) u vidu grčkog slova PI je prvi uporabio William Jones, matematičar iz Welsa koji je to uporabio 1706. godine

Danas znamo da se PI nalazi posvuda oko nas - u diskovima Sunca i planeta. Dvostruka uzvojnica DNA slijedi broj PI, naša zjenica oka… Primjera je mnogo. Broj se PI javlja posvuda - od umjetnosti, boja i glazbe do najnovijih otkrića. Čak i u novoj teoriji superstruna. Od najsitnijih konstituanata materije do čitavih grozdova galaksija - PI je tu negdje.

Jednom godišnje ljudi s ovim neobičnim hobijem nalaze se 14. ožujka u Massachussetsu kako bi si čestitali "Dan Pi" te raspravljali, recitirali, jeli pite i nosili nakit s tematikom broja broja Pi koji je njihova strast. 

Ako ih upitate zašto, odgovorit će vam da je to zbog ljepote broja koji naoko traje beskonačno i nema primjetni uzorak ili zbog gimnastike za mozak kada pamte i uče taj broj napamet. Jedan od zaljubljenika bez prestanka je recitirao pi na 100.000 decimala i za to mu je trebalo 16 sati, dok je drugom trebalo dvije godine da nauči 12.000 znamenki. 

Zaljubljenici u ovaj mistični broj čak su pisali i pjesme u kojima slave ljepotu broja, a dužina svake riječi u pjesmi odgovara decimalama 3,14. Računala su izračunala Pi na više od trilijun decimala, pokušavajući otkriti misterij broja koji još uvijek fascinira matematičare. 

"Uvijek postoji netko ko zna više znamenki od vas. Mislim da je osnovna ideja da slavimo ono što jesmo", rekao je jedan od uzvanika.

Na stranici Allana Krila http://folk.ntnu.no/krill/25.htm opisano je kako memorirati broj PI na 1000 decimalnih mjesta zamijenom znamenaka slovima i sastavljanjem odgovarajućih pjesama. Tekst je dan na engleskom jeziku.

Jedna od zanimljivijih metoda pamćenja znamenaka broja PI je smišljanje rečenica u kojima duljina pojedine riječi odgovara pojedinoj znamenci broja π.

Ruđer Bošković, 1918. spjevao je prvih 30 decimala:

Nek i sada i vazda slavljeno
 3    1    4  1     5        9
na Zemlji jeste ime onoga
 2       6        5      3       5
Arhimeda, helenskog mudraca!
     8                  9                 7
Domišljat bje on kao Ptolomej;
      9         3    2    3        8
Svet plamen on podade nama tad;
  4       6         2        6         4      3
Kad kružnicu baš on odredio
  3         8         3     2       7
računajuć.......
      9

Možda se i u vama probudi pjesnička duša?!

četvrtak, 9. kolovoza 2012.

Matematika - Mathematics - Mathématiques - Mathematik


 
Matematika ne leži ukopana usred kontinenata egzaktnih znanosti; ona je na njegovim obalama, uz ocean umjetnosti. Stoga je prava matematika uvijek bila i lijepa, a prava je umjetnost uvijek bila i istinita. Većina umjetnosti - kao slikarstvo, kiparstva, glazba, ima emocionalnu privlačnost za široku publiku. To nije slučaj s matematikom; ovu umjetnost mogu cijeniti jedino matematičari. Ipak, matematičar koji nije pomalo i pjesnik nikada neće biti potpun matematičar.
Pored jezika i glazbe, matematika je jedna od glavnih manifestacija slobodne stvaralačke snage ljudskoga uma, i univerzalno sredstvo za razumijevanje svijeta uz pomoć teorijskih konstrukcija.

Ne samo moćno oružje u borbi za opstanak, matematika je simbol naše intelektualne snage i jamstvo da će se ljudski duh vazda boriti za uzvišene ciljeve.

Jedino matematika nikad ne vara. Samo su u matematici računi uvijek čisti.

Šahovska garnitura "Dubrovnik 1950"

Upravo sam postao bogatiji za jedno vrijedno saznanje i izuzetno mi je drago zbog toga!

"Lupao" sam po lijepom i originalno dizajniranom "dubrovniku" - šahovska garnitura "Dubrovnik 1950", plastičnjacima godinama. Kad opičiš "cuger" plastičnim "dubrovnikom" na 5 min, pa sve počne pucat i na kraju pofrca sva piljevina iz figura, kad pukne donji plastični čep, da se sve praši. Takoreći "srastao" sam s njom kroz čitavo to vrijeme, a da se, ruku na srce, nikad nisam zapitao tko li je u stvari osmislio upravo taj lijep i originalan design.

Posve slučajno, čitajući o "maloj povijesti" šahovske garniture "Dubrovnik 1950" doznah taj podatak, i to moram priznati ne bez popriličnog iznenađenja - dizajner te "legendarne" šahovske garniture bio je, za IX. šahovsku olimpijadu koja je održana u Dubrovniku 1950., naš proslavljeni karikaturist Andrija Maurović, čije su karikature i stripovi pedantno do filigranskih detalja iscrtani te do savršenstva idejno i likovno osmišljeni, i dan danas svjetski cijenjena umjetnička djela, te sam se čak i ja s njima susreo.

Po Andrijinom "receptu" na svjetlo dana ih je iznio, tj. izradio majstor Jakovljević. Originalne crteže, skice i nacrt posjeduje "Šahovska naklada" iz Zagreba. Sve otada ova garnitura ima, i imat će, svoje zasluženo mjesto među povijesno najznačajnijim šahovskim garniturama. Čak i legendarnom Robertu Jamesu Bobbyu Fischeru je ova garnitura bila najljepša. R. J. Fischer: "THIS IS THE BEST SET I HAVE EVER PLAYED ON. IT IS MARVELLOUS."

ponedjeljak, 6. kolovoza 2012.

Šah kao simbolika života

Šah je i sport i umjetnost i igra.

Šahovska ploča je polje moguće stvarnosti, naša Zemlja, Svemir.

Crna i bijela polja na šahovskoj ploči stvaraju igru kontrasta, dvije boje koje su u svakom smislu suprostavljene, mora i kopna, reljef Zemlje.

Šahovske figure su simbolične predstave čovjekovih različitih životnih uloga, različite životne karaktere, rase, nacije.

No filozofski gledano šah je od svih umnih aktivnosti (i/ili igara) najbliže simulaciji pravog života, odnosno vremena, (pješaci su vrijeme koje se ne vraća) i tu leži ta fascinantost.

Pomicanje figura, potez, isto je što i horizontalno kretanje čovjeka kroz život, a promišljeno odigrani potez simbolizira vertikalni, duhovni put. Svaka mala kombinacija, da ne govorimo o pobjedi (a ponekad i o porazu), je određeni zaokruženi uspjeh i daje igraču osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti.

Šahovska igra je istovremeno i promišljena borba u kojoj se greška ne oprašta.